Živimo li u ekonomiji pažnje ili ekonomiji ometanja?

U vrijeme kada nas konstantno bombardira ogromna količina informacija, pažnja je postala gotovo rjeđa roba. Dok sadržaj neprekidno nastaje brzinom koju je prije teško bilo zamisliti, ljudska sposobnost koncentriranja se čini sve ograničenijom. Ovo neslaganje između neiscrpne ponude podataka i konačne količine vremena koju možemo posvetiti čitanju i gledanju postavlja važno pitanje o prirodi ekonomskih odnosa u digitalnoj eri.

Termin "ekonomija pažnje" dugo se koristi u razgovoru o tome kako vrijednost postaje mjerljiva količinom našeg fokusa koji joj posvećujemo. U ovoj paradigmi, pažnja nije beskonačan resurs — svaki čas koji potrošimo na jednu vijest, sadržaj ili aplikaciju, oduzet je drugima. Kompanije i medijske platforme svjesne su te činjenice te kontinuirano razvijaju nove strategije kako bi privukle i zadržale našu pažnju u sve intenzivnijem natjecanju.

Međutim, neki analitičari sugeriraju da je korektniji termin "ekonomija ometanja," gdje se sadržaj oblikuje tako da nas prekida i odvlači od onoga što trebamo da radimo. Umjesto da nam pažnja postaje resurs koji nude, platforme nas bombardiraju ovisnostima, notifikacijama i algoritmima dizajniranim da nas drže u nekonstantnom stanju disperzije.

O temi izvještava Večernji list.